Citrusi, mogu podnijeti veliku hladnoću i mraz. Međutim, ako temperature padnu ispod nule duži period , to može na biljke citrusa ostaviti posljedice, a u nekim slučajevima uzrokovati uginuće biljke.

Biljke citrusa, osim u južnim područjima uvijek treba uzgajati u posudama kako bi ih se moglo zaštititi ili skloniti kad dođe do jakog zahlađenja.

MINIMALNA TEMPERATURA

Zimska temperatura za citruse nikada ne bi trebala pasti ispod 4°. Kada padne ispod ove razine, počinje niz više ili manje ozbiljnih problema:

• od 4° do 0° – Ako temperatura ostane na ovim vrijednostima nekoliko dana, citrusi počinju gubiti lišće. Iako je to nije poželjno , to nije velika šteta. U proljeće se uz malo truda i pravilnu gnojidbu oporavlja i vraća u vegetaciju.
• od 0° do -3° – Ako se temperature zadrže na ovim vrijednostima nekoliko dana, citrusi , osim što gubi lišće, trpi oštećenja koja ga dovode do toga da ne cvjeta. Biljka nije trajno ugrožena te će trebati duži oporavak.
• manje od -3°– Ako temperature padnu, čak i nakratko, do vrijednosti blizu -5°, sok se smrzava, grane se cijepaju i biljka odumire.

ZAŠTITA CITRUSA U POSUDAMA

Postoje mnoge i na sreću učinkovite strategije za zaštitu agruma u loncima ili posudama . Prije svega, ne zaboravite  dopuniti tlo gnojivom bogatim organskim tvarima, po mogućnosti također sadržavajući mikorize i/ili trihoderme.

Nakon što to učinite, ovisno o situacijama i očekivanim temperaturama, poželjno je uraditi sljedeće:

• Premjestite biljku na  zaštićeno mjesto na otvorenom  (šupu, pergolu i sl.) ili zatvorenom ostakljenom prostoru s dosta svjetlosti.  Agrumi bi uvijek trebali biti zaštićeni od sjevera i bure.
• Gornji dio posuda možete malčirati  korom drveta i posudu po mogućnosti podignite od tla.

• Pokrijte agrume agrotekstilom (agrilom ).

U slučaju temperatura koje trajno padaju ispod -3° bilo bi poželjno  premjestiti ih u  ostakljene/prozirne staklenike ili u zatvoreno i zaštićeno mjesto , pazeći da dobiju dosta svjetlosti i izbjegavanje bilo kakvog zagrijavanja: temperatura ne smije prelaziti 10/12 °C .

U slučaju da agrume prebacite u plastenike ili bilo koje zatvorene prostorije potrebno je obratiti pozornost na štetne insekte koji bi mogli napasti lišće.

ZAŠTITA AGRUMA UZGOJENIH NA TLU

U tim situacijama, biljka se štiti i malčiranjem korom četinjača i pokrivanjem agrotekstilom (agrilom)  , pod uvjetom da je svijetle boje i da propušta vodu.

Važno je uvijek se sjetiti dopuniti tlo organskom tvari  bogatom humusnim kiselinama prije nego što dođu najjače hladnoće.

Jedna od najvećih prednosti posjedovanja vrta je kontrola uzgoja vaše hrane. Organski uzgoj osigurava da vaša hrana ne sadrži komercijalne pesticide – zagađivače koji se mogu prenijeti u tlo, vodu i atmosferu. Pokretanje organskog vrta savršen je način da sebi osigurate zdravu hranu i pomognete u zaštiti zemlje. Prava biljka na pravo mjesto. Provjerite razinu sunčeve svjetlosti, klimu i vrstu tla , te odabirom sorti koje će prirodno uspijevati u uvjetima vašeg vrta.

2. Upoznajte svoje tlo. Predajte uzorak tla na analizu. Razumijevanjem vašeg vrtnog mjesta, možete točno znati koje su izmjene potrebne, smanjujući i eventualno eliminirajući štetnike, bolesti i onečišćenje, koje može uzrokovati prekomjerna gnojidba.

 Poboljšanje tla postizanjem idealnih 5-6% organske tvari također pomaže u očuvanju vode i sprječava otjecanje.

3. Zalijevajte mudro. Očuvajte vodu dubinskim i rjeđim zalijevanjem, potičući biljke da izgrade duboko korijenje koje crpi vodu.

Provjerite jeste li zalijevali s pravom količinom; premalo ili pretjerano zalijevanje može uzrokovati stres kod biljaka, koji djeluje poput otvorenog poziva na štetočine i bolesti. Kako biste usporili isparavanje vode iz tla, zalijevajte navečer/ujutro i/ili malčirajte kako biste izolirali i zaštitili tlo. Također možete poboljšati sposobnost vašeg tla da drži vodu dodavanjem organskog materijala .

4. Prevencija je ključ zdravog vrta. Biljke iz istih porodica (primjerice kupusnjače) mijenjajte jednom godišnje, tako da se ne uzgajaju na istom prostoru najmanje tri godine. Rotiranje smanjuje mogućnost bolesti i iscrpljenosti istih hranjivih tvari iz godine u godinu. Također možete diverzificirati svoju vrt kako ne bi sve bio jedan usjev. Pomiješani različiti usjevi zbunjuju štetočine i manje izgledaju kao švedski stol za sve što možete pojesti. Često pregledajte štetočine, bolesti kako biste mogli rano identificirati probleme i odlučiti je li potrebno nešto poduzeti.

Ako nađete problem, prvo odaberite fizičku kontrolu (npr. prekrivanje redova, uklanjanje biljaka ili usjeva u zamku) ili biološku kontrolu (npr. “pozivanje” korisnih insekata ili ptica koje jedu kukce). Pozovite korisne kukce u vrt sjetvom cvjetnih sorti koje ih privlače. Na ovaj način, kada štetočine stignu, već imate gladnu, stalnu vojsku koja “čeka na krilima”. Koristite organske preparate što je moguće češće prskajući rano ujutro ili navečer kada je većina pčela manje aktivna i izbjegavajte prskanje cvijeća kako biste zaštitili oprašivače.

5. Sijati pokrovni usjev! Pokrovni usjevi obogaćuju tlo, bore se protiv korova i prirodno razbijaju zbijeno tlo. Pokrovni usjevi također se mogu koristiti za stvaranje namjenskog područje koje pruža stanište korisnim kukcima.

6. Kompost. 

Smanjite otpad na odlagalištima kompostiranjem otpadaka s dvorišta i otpada od hrane. Biljni ostaci hrane i otpad iz dvorišta stvaraju metan u okolišu odlagališta koji, neiskorišten, predstavlja zagađivač. Međutim, u vašem vrtu ovaj se materijal može pretvoriti u organski kompost , što je izvrstan dodatak tlu. Izbjegavajte kompostirati materijal zaražen bolestima ili štetočinama. Gledajte na svoj vrt kao na živi sustav i s vremenom ćete naučiti uzorke u vašem vrtnom staništu. 

Uobičajeno je vidjeti predatorske kukce poput bubamara kako brzo slijede najezdu štetočina poput lisnih ušiju.  Vrtlarenje na organski način tjera nas da tražimo ravnotežu umjesto da težimo netaknutom i beživotnom prostoru. 

Nakon berbe konačno možemo uživati ​​u plodovima obavljenog rada u vlastitom masliniku. Ulje dobiveno prešanjem maslina jedna je od glavnih namirnica naše prehrane. Ali kako dobiti berbu iz godine u godinu?

Maslinik nikako ne smijemo napustiti: u svako doba godine potrebna je pažnja koja će uzvratiti urodom. Prvo što treba učiniti nakon berbe je izvršiti tretmane za zaštitu naših maslina od zime, te gnojidba organskim gnojivima.

Za zaštitu preporučujemo korištenje proizvoda na bazi bakra kao što su: BORDOŠKA JUHA (MANICA), AQUA BORDO, BORDOFLOW NEW, BORDOTAN

Nakon ovih tretmana nastavljamo s pravom zimskom gnojidbom: proizvod koji se koristi u ovom razdoblju je, po našem mišljenju, organsko gnojivo, kao FERTIPLUS, STALLACTICO, PERLHUMUS ili POLLINA  . 

Organsko gnojivo, koje treba rasporediti po površini i lagano zakopati, a ono omogućuje stvaranje rezerve hranjivih tvari u tlu koje će biljka koristiti tijekom razdoblja ‘odmora’ , zapravo će dušik sadržan u organskim gnojivima biti dostupan pri ponovnom vegetativnom pokretanju.

Kad razmišljamo o očuvanju vrsta, često nam na pamet padaju slike ugroženih nosoroga, pandi, a sada i kukaca ili ptica, no živa bića u tlu također su izravno ugrožena klimatskim promjenama i intenzivnim korištenjem tla te ih je potrebno zaštititi. Svakodnevni rad svih ovih nevidljivih pomagača pod zemljom osnovni je preduvjet za sav daljnji život na zemljinoj površini.

Kišna glista – ugrožena i neophodna za preživljavanje

Uz pčele, o kojima se trenutno priča i predmetom raznih kampanja, u poljoprivredi je prije svega nezaobilazna glista. Na jednom hektaru zemlje u SAD-u u prosjeku ima 1000 kg glista. 

Pokušajmo s još jednom usporedbom: na četvornom metru tla do dubine lopatice živi oko 9 grama glista, što je 90 kg glista po hektaru. Pod klasičnom pašnjakom to je već 49 grama. S druge strane, u organskoj vrtnoj zemlji do 840 grama glista kopa svoje tunele. S takvom gustoćom crva možete čak čuti kako se gliste hrane iznad zemlje. Glista radi pod zemljom, neumorno, neplaćeno. Odavno je poznat značaj kišnih glista. Prirodnjak Gilbert White napisao je:

“Bez glista zemlja bi ubrzo postala hladna, tvrda i gotovo bez ikakvog fermenta, a samim tim i sterilna.”

I to je ono što gliste čini toliko vrijednima: one prvenstveno jedu tlo i mikroorganizme koje ono sadrži, kao i raspadajuće organske tvari, ovisno o vrsti glista i načinu života. Tlo je podvrgnuto nevjerojatnim procesima transformacije i nadogradnje u utrobi crva. Rezultat tih procesa sadrži pet puta više nitrata, sedam puta više fosfora, jedanaest puta više kalija, dva i pol puta više magnezija i dvostruko više kalcija nego tlo kojem pripada. Izmet glista također ima odličan omjer CN od 10:1.

Svojim žlijezdama glista ispušta vapno, neutralizirajući huminske kiseline. Time se održava kiselinsko-bazna ravnoteža u tlu i pomaže u izgradnji trajnog humusa i strukture mrvice.

Ali to nije sve! Crvotočine nisu samo vrijedni putevi rasta za korijenje biljaka; veliki volumen pora u tlima bogatim glistama također osigurava dobru distribuciju vode i zraka. Pokusi su pokazali da se unošenjem glista u probno tlo kapacitet zadržavanja vode povećao za 350 posto u jednom mjesecu. Tla bogata glistama također su znatno manje osjetljiva na oštećenja od erozije i s tim povezanim gubitkom plodnog obradivog tla.

Intenzivna poljoprivreda nije za male rudare

U današnjim kultiviranim tlima, čak i nakon duge potrage, često se uopće ne nađe glista. Koji je razlog tome? Metode koje trenutno prevladavaju u poljoprivredi jednostavno imaju razoran učinak na mala stvorenja. Tekući gnoj, osobito prekomjerni gnoj, na primjer, izravno truje crve. Drugi mikroorganizmi također su strogo ograničeni u svom radu. Godišnja uskraćenost usjeva i s tim povezana nestašica humusnih tvari također ne pogoduju baš životnim uvjetima za crve. No, što učiniti da se malim pomagačima olakša život?

Postoji nekoliko stvari koje poljoprivreda, na primjer, može učiniti za gliste. To uključuje odgovarajući plodored, promišljeno upravljanje humusom. Osim toga, upotrebu vodotopivih gnojiva treba smanjiti što je više moguće. Posebno je važno izbjegavati truljenje. Stajski gnoj, tekući gnoj i gnojovka moraju se podvrgnuti truljenju prije primjene kako bi dali istinski vrijedan doprinos tlu.

Zaštita glista štedi energiju i novac

Koliko god čudno zvučalo, zaštita glista na kraju štedi novac. Dobra i prirodna fermentacija tla, koju možete pospješiti gore navedenim mjerama, između ostalog, drastično smanjuje potrebu za mineralnim gnojivima. Također je smanjena potrošnja energije za tešku obradu teških tala. Tamo gdje su sadržaj humusa, a time i život u tlu, stanje fermentacije i ravnoteža vode u redu, a bogata populacija glista osigurava dobru drenažu, manja je vučna sila, a time i manje fosilnih goriva za mehaničku obradu tla nego u strukturno oštećenim obradivim tlima.

Stoga se isplati zaštititi male pomagače koji ulažu toliko truda u proizvodnju dobrog tla.

Gdje mogu rasti stabla pistacija

Stabla pistacija zahtijevaju jedinstvenu klimu u kojoj su ljeta vruća, ali zime imaju produljena hladnija razdoblja. Budući da se ovo drveće oprašuje vjetrom, bitni su i vjetroviti uvjeti u proljeće i rano ljeto.

Sadnja stabla pistacija

Uvijeti koje koji treba uzeti u obzir su temperatura, vlažnost i količina oborina u vašem području. Stabla pistacija zahtijevaju visoke temperature ljeti i ne vole preveliku vlažnost ili mokro tlo. Razmak sadnje neka bude najmanje 6 metara izeđu stabala.

Pistacia  je dvodomna sorta  voćaka.  Jednostavno rečeno, to znači da se ne oprašuju same. Stablo će imati muške ili ženske cvjetove, a trebat će vam po jedan ako želite stvarno proizvesti pistacije, koji su proizvod ženskih stabala. Komercijalni rasadnici će vam oznaciti muška i ženska stabla.

Vjetrovi u proljeće i ljeto ključni su za berbu pistacija. Pelud s muških stabala mora imati dovoljno vjetra da pređe s muških cvjetova na cvjetove ženskog stabla. Kako bi se osigurao njihov uspjeh, muška stabla treba posaditi tako da prevladavajući vjetrovi nose njihovu pelud prema ženskim stablima. Obično će stabla posađena unutar 15 metara jedno od drugog moći oprašivati. Zapravo, jedno muško stablo može oprašiti do 10 ženskih stabala.

Svjetlo 

Drvo pistacija treba puno sunca (najmanje osam sati dnevno) .

Tlo 

Iako će stablo pistacija rasti u gotovo svim vrstama tla, najbolje uspijeva na laganim, pjeskovitim, ilovastim tlima koja su dobro drenirajuća. Zbog dugog glavnog korijena, važno je da moze ići duboko u zemlju. 

Voda 

Drvo pistacija vrlo je otporno na sušu i preferira sušne krajolike. Međutim, nemojte dopustiti da stablima pistacija fali vode.
Vaše drvo će cijeniti duboko, rijetko zalijevanje, dopuštajući da voda zasiti tlo. Pustite da se tlo dobro osuši prije ponovnog zalijevanja.

Berba stabla pistacija 

Pistaciji je obično potrebno pet do sedam godina da rodi  , obično u 10 mjesecu.  Pistacija ulazi u maksimalnu rodnost kada napuni 12 do 20 godina.

Kada su pistacije spremne za berbu, ljuske će poprimiti lijepu ružičasto-žutu boju, a epikarp (vanjska ljuska ploda) odvojit će se od unutarnje ljuske. Kada se to dogodi, jednostavno udarite po granama kako biste izbacili orahe i pokupili svoju nagradu.  Nakon sakupljanja, svakako uklonite epikarp unutar 24 sata za najbolji okus i svježinu.

Sadnja i presađivanje stabala pistacija u saksije.

Ova se stabla mogu držati u posudama prve tri do pet godina kao primjerci u rasadniku u posudama. Nakon toga ih treba posaditi u vrt. Ovo je ključno zbog dugog glavnog korijena  ove vrste , koji bi zakržljao s dugotrajnim rastom u posudi. Dugoročni uzgoj stabala pistacija u posudama ili kao sobne biljke nije praktičan.

Sadnja i presađivanje stabala pistacija u saksije.

Orezivanje 

Poput drugih orašastih stabala, pistacija je klasificirana kao voćka. Zbog toga je orezivanje ključno za postizanje najbolje berbe orašastih plodova. Kada je drvo mlado, odredite grane koje će služiti kao glavne grane za rastuće drvo. Najbolje je odabrati one koji su ravnomjerno raspoređene ko debla. Izbjegavajte grane koje su ravno jedna preko druge. Nakon odabira glavnih grana, odrežite sve grane ispod najniže glavne grane – ona bi trebala biti 60 do 80 cm. iznad tla. Sve ostale grane treba orezati na otprilike 10 do 25 cm duljine.
Orezivanje stabla pistacija sredinom ljeta pomoći će potaknuti stablo da se grana i postane gušće. Da biste potaknuli kontinuirani rast, možda biste trebali orezati svoje stablo bar dva puta godišnje. 

Razmnožavanje stabala pistacija

Pistacija se obično razmnožava putem pupajućeg tkiva biljke na podlogu vrste otporne na bolesti u jesen. Ovo je kompliciran, lukav postupak koji rijetko uspješno izvode amateri. Stabla pistacija nisu prikladna za razmnožavanje ukorjenjivanjem reznica stabljike.
Iako je moguće uzgojiti stablo pistacija iz sjemena, to se ne preporučuje jer je nemoguće jamčiti da ćete dobiti žensko stablo koje daje orašaste plodove umjesto muškog. Nadalje, dobiveno stablo imat će genetske karakteristike tkiva biljke cijepljenog izdanka i neće imati otpornost na bolesti kao podloga matičnog stabla.

Uobičajeni štetnici i biljne bolesti

Ako se vaše stablo pistacija drži u pretjerano vlažnim uvjetima (bilo putem navodnjavanja, razmaka ili klime), to može dovesti do bolesti zvane Alternaria Late Blight ( Alternaria alternata ) gdje se crne spore mogu razviti na lišću. Botritis također može predstavljati problem u vlažnim proljećima, posebno za muška stabla.

Verticillium wilt ( Verticillium dahliae ) može biti posebno destruktivan, čak i uzrokovati smrt stabla. Sadnja primjeraka s otpornom podlogom osigurava da se nećete suočiti s ovim problemom.

Verticillium wilt ( Verticillium dahliae ) može biti posebno destruktivan za pistaciju. Sadnja sadnica s otpornom podlogom osigurava da se nećete suočiti s ovim problemom.

Tri su glavna sastojka za pripremu dobre kompostne hrpe, a to su zrak, voda i hrana. Dok upravljanje zrakom i vodom može biti relativno lako , čini se da glavnu dilemu ljudi osjećaju s hranom, tj. što staviti u kompostnu hrpu pa ćemo se fokusirati na taj dio.

Kako odabrati sastojke za kompostiranje:

Stručnjaci kažu da u kompostnu hrpu možete doslovno staviti bilo što (što se može razgraditi). Iako ne postoji ispravan ili pogrešan način kompostiranja, bolje je znati neke osnovne principe koje će stvoriti vrlo kvalitetan kompost.

Jedna od važnih elemenata je omjer ugljika i dušika (C/N omjer) dok pripremate kompostnu hrpu. Ovisno o količini ugljika i dušika sastojci komposta mogu se klasificirati u dvije kategorije smeđe i zelene. U smeđu kategoriju ulaze suho lišće, slama, ljuske jaja, drvo, borove iglice, piljevina itd. Ovi materijali sadrže veću količinu ugljika i manju količinu dušika.
U  zelenu kategoriju ulaze kuhinjski otpad, pokošena trava , svježi gnoj, kore od povrća itd. Zeleni materijali sadrže veću količinu dušika od smeđih materijala.

Uspjeh pripreme dobrog komposta ovisi o pravilnom omjeru zelenih i smeđih materijala. Brže se zagrijava, brzo se razgrađuje, nema mirisa i lako se održava. Neki od osnovnih sastojaka za kompostiranje koje možete koristiti su

Lišće:

To je jedan od najčešće korištenih sastojaka za kompostiranje. Budite sigurni koju vrstu lišća (suho ili zeleno) birate. Suho lišće ulazi u smeđu kategoriju, dok je zeleno lišće više zelena kategorija. Jesensko lišće je vrlo dobar izvor ugljika. Za bolji kompost lišće usitnite. Pomoći će da se brže razgradi. Omjer C/N listova može varirati od 60-80:1.

U slučaju da imate tešku glinastu vrstu tla, dodavanje slame ili sijena u kompost može biti od velike pomoći. Slama/sijeno se vrlo sporo razgrađuje, tako da čestice zapravo mogu pomoći u otvaranju pora u tlu. Ovi sastojci sadrže vrlo malu količinu dušika, ali je sadržaj ugljika vrlo visok.

Ljuske jaja:

Kao što svi znamo da ljuske jaja sadrže visoke naslage kalcija, njihovo dodavanje u kompostnu hrpu definitivno može povećati hranjivost komposta. Samo nemojte zaboraviti zdrobiti te ljuske prije nego ih dodate u komposište.

Pepeo:

Vrlo je dobar izvor kalcija i kalija osim ugljika. Vrlo je alkalne prirode pa ga možete koristiti za povećanje pH vrijednosti tla .

Borove iglice:

Imaju vrlo visok sadržaj ugljika, ali se vrlo sporo razgrađuju. Dodajte samo malo u kompost. 
Osim tih smeđih sastojaka novine se također mogu koristiti kao sastojak za kompostiranje. Samo izbjegavajte sjajne i šarene papire jer sadrže kemikalije koje će umanjiti vaše prednosti organskog vrtlarstva .

Kuhinjski ostaci povrća:

To je najpoželjniji zeleni sastojak. Ima ga u svakoj kući. U kuhinji se mogu naći kore od voća i povrća i ostali otpad. Samo izbjegavajte one kuhane. Ulje koje se koristi pri kuhanju usporava razgradnju. Također privlači različite štetočine poput glodavaca.

Pokošena trava:

Pokošena trava odličan je izvor dušika. Treba paziti da se koriste u vrlo tankim slojevima između smeđih materijala. Debeli sloj može spriječiti protok zraka u kompostnu hrpu. To će rezultirati viškom dušika.

Stajnjak:

Stajnjak možete dodati gnojivo od krava, konja, kokoši. Također možete dodati talog kave ili alge ovisno o dostupnosti. Dušik pomaže u stvaranju aminokiselina i proteina. Dakle, oni su vitalni izvor hrane za mikrobe koji razgrađuju sastojke i prave kompost za vas. Možete dodati gnojivo od krava, konja, ovaca ili kokoši. Također možete dodati talog kave ili alge ovisno o dostupnosti. Dušik pomaže u stvaranju aminokiselina i proteina. Dakle, oni su vitalni izvor hrane za mikrobe koji razgrađuju sastojke i prave kompost za vas.

Tlo se sastoji od čvrstog dijela (organski mineral), tekućine i plina, a sve tri se također nazivaju FAZE .

ČVRSTA FAZA

Čvrsti dio tla čine minerali koji potječu iz matične stijene, koja se raspala u dalekim razdobljima kroz vrlo dug evolucijski proces. Minerali koji čine tlo su različite prirode i ovise o vrsti matične stijene.
Osim mineralnog dijela, druga čvrsta komponenta tla je organska tvar, živa (svi mikroorganizmi koji ga nastanjuju) i mrtva (biljni i životinjski ostaci, organska gnojiva koja donosi čovjek). Organska tvar prisutna je u manjim količinama od mineralne, ali igra ključnu ulogu u plodnosti tla.

TEKUĆA FAZA

Voda koja cirkulira u tlu nije čista voda već otopina koja sadrži otopljene topive minerale koji se nalaze u tlu. Korijenje biljke može apsorbirati minerale  iz ove otopine. Iz tog razloga, kada pada kiša ili redovito navodnjavamo, primjećujemo da se povrće bujno razvija: to nije samo zahvaljujući učinku apsorbirane vode, već i hranjivim elementima koje nosi.

PLINSKA FAZA

U tlu također kruži zrak koji se odlikuje nižim sadržajem kisika od vanjskog i većom količinom ugljičnog dioksida, zbog disanja svih živih organizama koji nastanjuju tlo i procesa transformacije koji se u njemu odvijaju. Prisutnost zraka vrlo je važna za korijenje biljaka, a za to je potrebno voditi računa o prozračnosti tla: zbijeno tlo podložno stagnaciji vode dovodi do nezdravog nedostatka zraka što može rezultirati truljenjem korijena. Pravilna obrada tla dovodi do rahlijeg tl  i stoga do dobre cirkulacije zraka.

Prema važećoj klasifikaciji, sve čestice manje od 2 mm u promjeru nazivaju se sitna zemlja. Čestice veće od 2 mm čine kostur tla, odnosno šljunak i kamenje.

Tla možemo podijeliti na :

PJEŠČANA TLA

Pretežno pjeskovita tla obrađuju se lako i uz malo truda, a nakon kiše brzo se suše i ponovno postaju izvediva. Nude značajne prednosti u uzgoju korjenastog povrća, kojem je za optimalan razvoj potrebno meko tlo. Međutim, zbog obilne cirkulacije zraka u njima, podložne su brzom odlaganju organske tvari i nisu baš plodne ako se stalno ne hrane.

ILOVASTA TLA

Ilovasta tla prilično je teško obrađivati, jer su sklona stvaranju površinske kore koja može spriječiti rasipanje sjemena. Ako uzmemo ovu zemlju u ruke, primijetit ćemo da će biti pastozne i svilenkaste konzistencije, ostavljajući patinu na prstima, a da se ne lijepi.

GLINOVITA TLA

Glinasta tla lako se prepoznaju promatranjem dok su vlažna: postaju muljevita i skliska i vrlo sporo odvode vodu. Ako imaju malo organske tvari, stvaraju pukotine kada se osuše. To su plodna tla, u smislu da duže zadržavaju hranjive tvari. Također zadržavaju vodu dugo vremena, što je dobro u sušnim područjima, ali loše u područjima s vlažnom klimom.
Da provjerite radi li se o glinastom tlu, uzmite uzorak zemlje, navlažite je i obradite dok ne dobije oblik cilindra: ako se ne mrvi, znači da sadrži puno gline.
Stoga, u slučaju glinastog tla, moramo ga obraditi organskom tvari i pijeskom kako bismo ga učinili mekšim i tako stvorili naš povrtnjak.

TLA SREDNJE TEKSTURE

Oni su idealan srednji put za rast gotovo svih vrsta biljaka, budući da predstavljaju spoj  karakteristika pjeskovitih i glinastih tala.

ZEMLJIŠTE S KAMENJEM

Ako je zemlja koju imamo na raspolaganju za izradu povrtnjaka rahla i sadrži mnogo kamenja, uzmimo malo vremena da uklonimo barem ono krupnije.

BOJA TERENA

Kromatska razlika tla (probajte lopatom i primijetit ćete različite vrste boja) posljedica je mikrobne aktivnosti prisutne u tlu i raznih oksidativnih procesa u površinskim slojevima i slojevima bogatim kisikom.
Boje koje naginju crvenoj ukazuju na prisutnost željeznih minerala. Sive
boje označavaju područja s nedostatkom kisika. Tlo bogato organskom tvari izgleda tamno i posljedično se može brzo zagrijati upijajući svjetlost .

pH tla je važan kada je u pitanju zdravlje usjeva. Ovaj će blog objasniti najčešće postavljana pitanja o pH vrijednosti tla.

 Što je pH tla i zašto je važan?

pH vrijednošću mjerite kiselost i tla i vode. Važno je znati pH vrijednost tla jer je svaki usjev drugačiji. Neki usjevi trebaju kiselije tlo, a drugi ne. Kiselost (pH) tla uvelike određuje dostupnost hranjivih elemenata u tlu i njihovu apsorpciju od strane usjeva. pH vrijednost koja ne odgovara usjevu dovest će do nemogućnosti apsorpcije hranjivih tvari od strane usjeva.

Može li pH tla biti previsok?

Da, pH tla može biti previsok,  ali i prenizak . Svaka vrsta usjeva ima optimalnu pH vrijednost. pH vrijednost se izražava  na ljestvici od 1 do 14 . pH vrijednost od 7 smatra se neutralnom. Niža pH vrijednost znači da je tlo kiselo, pa što je pH niži, to je kiselost tla veća. pH vrijednost iznad 7 znači da je tlo alkalno. Što je viša pH vrijednost, tlo je alkalnije. Dok neki usjevi najbolje rastu u rasponu od 6,0 ​​do 7,0, drugi dobro rastu u blago kiselim uvjetima. Općenito, pH vrijednosti između 6 i 7,5 su optimalne za usjeve i njihovu apsorpciju hranjivih tvari.

Što se događa kada je pH tla prenizak ili previsok?

Je li pH vrijednost preniska? Tada riskirate nedostatak magnezija i život u tlu može biti inhibiran. Da bi život u tlu ispravno funkcionirao, pH svakako mora biti iznad 4,8 . Je li pH vrijednost previsoka? Tada imate šanse za nedostatke mnogih elemenata . Pomislite na nedostatak mangana, željeza, bora, cinka ili bakra. Ovi nedostaci će rezultirati nižim prinosom vašeg usjeva.

Kako se mjeri pH tla?

Za najbolji rezultat pH vrijednost vašeg tla bi trebali odrediti u laboratoriji , ali to možete učiniti i sami amaterskim ili profesionalnim pH metrima. 

Kako kontrolirate pH tla?

Ako je pH vašeg tla prenizak, tlu možete dodati vapno.  Ako je pH vašeg tla previsok, možete dodati organski materijal. U obje situacije pametna je opcija primijeniti organsko gnojivo. Organska gnojiva pozitivno utječu na kvalitetu tla i životni vijek tla, sadrže potrebne hranjive tvari za usjev  i utječu na pH razinu prema specifičnim potrebama pojedine kulture.

Organska gnojiva povećavaju unos hranjivih tvari u tlo na prirodan način. Oblik u kojem se hranjive tvari primjenjuju u određenom organskom gnojivu određuje ukupne učinke na pH tla. Hranjiva dušik, fosfor i kalij (NPK) imaju najveći učinak na pH budući da se organskim gnojivima dodaju u puno većim količinama od ostalih hranjiva. To je zato što su oni najvažniji za usjev. Stoga je važno pažljivo pogledati koje je organsko gnojivo najprikladnije za vaše tlo i usjeve.  

Imate li pitanja o pH, vašem tlu ili usjevima? Slobodno  nas kontaktirajte

Dobol Fumigator -insekicid za zatvorene prostorije

je profesionalni proizvod za suzbijanje štetnika koji je jednostavan za korištenje i ima inovativnu novu tehnologiju u suzbijanju insekata. Ova tehnologija omogućuje potpuno iskorjenjivanje insekata difuzijom suhog dima, koji se brzo širi po zatvorenim prostorima koji se tretiraju.

DOBOL je fumigant (dimna bomba) s insekticidnim djelovanjem jednostavan za upotrebu. Nudi veliku sigurnost i učinkovitost kao insekticid protiv crva i insekata. To je najbolji insekticid za okoliš. Širenje insekticidnih mikročestica, koje se događa hidroaeracijom, prodire u sve pukotine bez oštećenja unutrašnjosti nastambe.

Insekticidni fumigant

jednostavan za korištenje, nudi veliku sigurnost i učinkovitost protiv letećih i gmižućih insekata, parazita civilnog i kućnog okruženja. Difuzija insekticidnih mikročestica, koja se događa hidroaeracijom, prodire u sve jaruge. Djeluje brzo i trajno protiv parazita iz okoliša, drva, tepiha, tepiha, odjeće itd. Njegova uporaba je praktična i ne zahtijeva nikakvu pripremu; difuzija se odvija nekoliko minuta nakon pokretanja.

Za razliku od tradicionalnih difuzora plina ili izgaranja, Dobol ne uzrokuje neželjene reakcije. Njegova difuzija ne uzrokuje nikakvu štetu bez obzira na prostore koji se tretiraju i predmete u njima (slike, knjige, tkanine, električna ili računalna oprema, itd.). U visokim koncentracijama DOBOL može ostaviti lagani sloj prašine na tretiranim površinama koji se lako uklanja na kraju tretmana. Proizvod se može koristiti u bilo kojem kućnom i civilnom okruženju (kuće, hoteli, skladišta…).

Postupak rada

Izvadite životinje, uključujući ribe, i krhke biljke. Zatvorite vanjska vrata i prozore. Otvorena vrata i ladice koje se nalaze u prostoriji koja se tretira. Otvorite pakiranje uklanjanjem crvene folije i izvadite staklenku koja se nalazi u aluminijskoj vrećici, vanjsku plastičnu posudu postavite na prikladno mjesto (na primjer u sredini sobe, između dvoja vrata sobe). Ulijte vodu do visine oznaka označenih na plastičnoj posudi, pazeći da ne prijeđete naznačenu razinu i stavite unutarnju staklenku s crvenom stranom prema gore. Ne bušite rupe u plastici na vrhu staklenke. Napustite sobu i zatvorite vrata. Nitko ne smije biti prisutan u prostorijama tijekom fumigacije i tijekom cijelog tretmana. Nakon nekoliko minuta dolazi do difuzije. Magla se oslobađa nakon najmanje 30 sekundi. U slučaju velikih površina, upotrijebite nekoliko fumigatora i prvo aktivirajte one koji su najudaljeniji od izlaza. U toku fumigacije nitko ne smije biti u tretiranoj prostoriji. Pustite da fumigator radi u zatvorenim prostorijama minimalno 2 sata, ali za najbolje rezultate ostavite 4 h. Prilikom ponovnog ulaska u prostorije širom otvorite vrata i prozore bar 10 do 15 minuta. Pakiranje od 20 grama je dovoljno za 50m2

Sadnja lukovica cvijeća

Kada?

Za postizanje optimalnih rezultata cvjetanja važno je posaditi lukovice u pravo vrijeme. Lukovice koje rano cvjetaju od 1. do 3. mjeseca  treba saditi u  9. i 10. mjesecu. Najbolje vrijeme za sadnju onih koje kasnije cvjetaju od 3. do 5. mjeseca  je u 10. i 11 mjesecu.

Za lukovice cvijeća mogu se koristiti brojne tehnike sadnje.

Jedan je ravnomjerno rasporediti lukovice po mjestu koje se sadi. Bilo bi preporučljivo započeti s postavljanjem lukovica  na odgovarajućoj udaljenosti jedna od druge; ovo će spriječiti neželjena iznenađenja kada dođe do nicanja.

Najlakši način je koristi uzdignutu gredicu za sadnju. Nakon što položite lukovice cvijeća, pokrijte ih slojem zemlje debljine oko  10 do 15 cm. Nakon sadnje, zasađeno podrucje treba ravnomjerno nagrabljati, a zatim po mogućnosti malčirati organskim materijalom debljine 2 do 5 cm. To će spriječiti isušivanje tla, smrzavanje ili pomicanje.

Ako želite prirodniji izgled, najbolje bi bilo da lukovice razbacate i posadite na mjesto gdje su pale.

Također možete posaditi lukovice cvijeća u travu. Komad busena može se podići za sadnju svake lukovice. Nakon što ih postavite, samo vratite busen. Nakon što je busen pravilno nabijen, mjesto sadnje bit će nevidljivo nakon nekoliko dana.

Slojevita  sadnja produžuje cvatnju sadnjom Ilukovica s uzastopnim cvatnjama u slojevima. Lukovice cvijeća koje će posljednje procvjetati sade se najdublje, a one koje će najranije procvjetati u proljeće bit će posadene najbliže površini. Ova metoda se može primijeniti kada se sadi izravno u tlo ili u posude.

Opće pravilo za dubinu sadnje je da se lukovice sade na dubinu koja je najmanje dvostruko veća od visine lukovice, s minimalno 5 cm. Nedovoljno duboko posađene lukovice se lošije ukorjenjuju.  Lukovice će izrniknuti neravnomjerno i dati kratke vretenaste biljke. Preduboko sadenje, međutim, može rezultirati truljenjem, kao i kasnim nicanjem.

Lukovice izgledaju sjajno posađene u loncima, saksijama i zdjelama. Uvijek koristite kvalitetnu mješavinu za sađenje i sadite lukovice blizu jedne druge, čak se i dodiruju. Također možete posaditi razne lukovice u posudu tako da veće budu dublje od malih. To će stvoriti mješoviti i zanimljiv prikaz, kao i produljeno razdoblje cvatnje.Zalijte lukovice; stavite ih na sjenovito mjesto 30 dana. Kad izbiju izdanci, premjestite lonac na puno sunce. Kada procvjetaju, lonac možete premjestiti unutra kako biste uživali u cvijeću i mirisu.

Njega cvjetnih lukovica-Sjajna stvar kod lukovica cvijeća je to što jerelativno malo potrebno za održavanje.Jednogodišnje lukovice ne zahtijevaju nikakvo održavanje. Višegodišnje lukovice trebaju malognojidbe, ali to je sve što im je potrebno. Nije ni čudo što su lukovice cvijeća savršene biljke za vrtove.

Gnojidba

Jednogodišnje lukovice cvijeća ne trebaju dodatnu gnojidbu; njihove su lukovice već pohranile sve potrebne hranjive tvari. Višegodišnje lukovice izvlače dosta hranjivih tvari iz tla, pa će ove lukovice trebati prihraniti. U vegetaciji najbolji su  izbor  mineralna gnojiva jer sadrže točne omjere i koncentracije hranjivih tvari. Takoder se lako otapaju, tako da ih biljke mogu učinkovitije apsorbirati. Mineralna  gnojiva treba koristiti samo u vegetaciji; primijenjene u drugim slučajevima, one će se isprati iz tla i izgubiti.Također, pazite da ne primijenite previše gnojiva; pretjerano brz rast rezultira slabim biljkama koje su tada osjetljivije na bolesti i štetočine. Primjena previše gnojiva takoder može spaliti biljke. Lukovice cvijeća koje se koriste za višegodišnje izložbe i za naturalizaciju na rubovima i ispod grmova imat će koristi od primjene gnojiva baš kad njihovi  postanu vidljivi u 2/3 mjesecu.  Primjena npr 2 kg 12-12-17 složenog gnojiva na 100 m2 učinit će čuda. Ako ovo nanesete u dvije primjene s razmakom od 7 dana, lukovice mogu bolje apsorbirati hranjive tvari.

Lukovice cvijeća u travi

Travu u kojoj su posađene lukovice cvijeća treba kositi do 2 mjeseca nakon razdoblja cvatnje. Do tada će svi nadzemni dijelovi biljke umrijeti i svako proizvedeno sjeme će imati vremena sazrijeti.

Bolesti i gljivice

Patogeni iz tla i drugi Živi organizmi mogu spriječiti proces rasta cvjetnih lukovica. Odabirom pravog sadnog materijala, odabirom pravog mjesta za sadnju i pružanjem pravilne njege, više ćete uživati u svojim cvjetnim lukovicama. Ako ste, primjerice, posadili višegodišnje lukovice na vlažnom ili sjenovitom mjestui primijetite smeđe vrhove na listu tijekom cvatnje, krivac bi vrlo mogao biti Botrytis. Stoga bi bilo preporučjivo odrezati takav list prije nego što se susjedne biljke mogu zaraziti.